- Maziva
- Poljoprivreda

JESTE LI ZNALI DA…
Harley-Davidson je marka koju nikome ne treba predstavljati. Osnivanje i razvoj datira s početka 20. stoljeća. Djelatnost tvrtke može se usporediti s neravnim američkim cestama prošlog stoljeća – nekad neravan teren, nekad gladak asfalt. Jer legendarni motocikli su kroz 100-godišnju povijest prolazili kroz manje ili veće krize, ali na kraju – uvijek su uspješno stizali na odredište.
Porijeklo tvrtke seže u 1903. Dvije godine ranije, 20-godišnji William S. Harley nacrtao je planove za svoj prvi mali motor. Imao je kubični kapacitet od 7,07 kubičnih inča i bio je dizajniran za bicikle s pedalama. Ovaj izum, međutim, nije zadovoljio ambicije mladog dizajnera, te je ubrzo nakon ovog otkrića, zajedno sa svojim prijateljem iz djetinjstva Arthurom Davidsonom, radio na puno bržem stroju s većim mogućnostima – to je, naravno, motocikl.
Vozilo, koje je izgrađeno u manje od dvije godine u strojarnici u Milwaukeeju, postalo je uvod u nešto još grandioznije. Entuzijazam za proizvodnju dijelio je i Arthurov brat Walter. Iz male tvornice bez imena ubrzo se rodila tvrtka: Harley-Davidson® Motor Company. Samo tri godine kasnije, 1906., Harley i braća Davidson izgradili su svoju prvu tvornicu u Chestnut Streetu, koja se tamo nalazi i danas.
Upravo je u ovoj jednokatnoj drvenoj građevini male veličine proizvedeno prvih 50 motocikala. Prvi motocikli koji su napustili njegova vrata imali su jednocilindrični, 4-taktni motor s kubičnim obujmom od gotovo 400 ccm i izlaznom snagom od oko 3 KS.
Međutim, ova vozila ni po čemu nisu nalikovala modernim monociklima s motorom, već biciklima sa spremnikom goriva obješenim na okvir. Postizali su “vrtoglavu” brzinu od 40 kilometara na sat. Tko bi rekao da će više od 100 godina kasnije godišnja prodaja pojedinih modela – očito potpuno drugačijih, modernih – biti 10 puta veća od originalne proizvodnje. Još je zanimljivija činjenica da je, prema nekim izvorima, prototip rasplinjača za prvi Harley nastao iz limenke umaka od rajčice koju je gospođa Davidson, majka mladih mehaničara, bacila u smeće.
Godinu dana nakon ovog početnog uspjeha, 1907., William S. Harley diplomirao je strojarstvo na Sveučilištu Wisconsin-Madison. I William A. Davidson dao je otkaz na poslu majstora alata za Milwaukee Road Railroad i službeno se pridružio Harley-Davidson® Motor Company. Uvedene su i opruge na prednjim kotačima, a proizvodnja motocikala porasla je na 150 jedinica godišnje. Avantura je počela.
Trojica muškaraca, kojima je automobilizam postao strast i način života, vjerovali su u kvalitetu i pouzdanost svojih proizvoda. Od početka su se fokusirali na izdržljivost i dug vijek trajanja svojih strojeva. Prema izvorima iz 1913. godine, desetljeće nakon što je prvi “Harley” proizveden, prototip modela je već prešao 100.000 milja i još uvijek je radio besprijekorno. Čak su i ležajevi ostali u izvrsnom stanju, što je bilo veliko postignuće.
A treba podsjetiti da je prosječna cesta u Sjedinjenim Državama početkom prošlog stoljeća bila, blago rečeno, loša za vožnju. Neasfaltiran teren, lebdeća prašina, neravnine, sklonost stvaranju blatnih lokvi… Sve je to zadavalo muku neumornim motociklistima koji su ponekad u različito doba godine prevalili mnogo kilometara. Ali Harley-Davidson® Motor Company savršeno je pogodio svoju ciljnu skupinu, pružajući proizvod za vrijeme (i uvjete na cesti).
Prvi uspjesi bili su – nomen omen – pokretačka snaga za daljnji razvoj tvrtke i motocikala koje je proizvodila, kao što sljedeći kalendar savršeno ilustrira.
Kao što možete vidjeti, praktički svakih nekoliko godina pušten je “novitet” koji je predstavljao revoluciju u odnosu na dosadašnji razvoj marke. Ovaj gigantski razvoj započeo je još početkom drugog desetljeća 20. stoljeća, kada se Harley-Davidson® Motor Company smatrao najvećom svjetskom tvornicom motocikala. U proizvodnim pogonima radilo je ukupno 1.800 ljudi, što je za ono vrijeme bila velika brojka. Rezultat njihova rada bila je proizvodnja 22.685 motocikala samo u 1919. godini.
Uprava tvrtke, kako je rasla, postajala je sve svjesnija da je stalna modernizacija ključ uspjeha na automobilskom tržištu. A to je za sobom povlačilo sve veće izazove – pred sve većom konkurencijom, ali i zbog teške geopolitičke situacije u dvadesetom stoljeću.
Rane 1930-e bile su udarac za mnoge tvrtke. Među njima i za Harley-Davidson® Motor Company, koja je upravo izbacivala model VL. Između 1929. i 1933. proizvodnja je dramatično pala. Do kraja tog razdoblja tvrtka je mogla prodati samo 10% onoga što je mogla proizvesti. A taj zanemarivi postotak nije se niti odnosio na individualne kupce, već samo na policiju i vojsku.
Sljedeća desetljeća bila su slijed stalnih uspona i padova, pri čemu su potonji prevladavali. Rezultat je bio da je 1969. AMF otkupio tvrtku Harley-Davidson za 21 milijun dolara. Bile su to tragične godine i za osnivače brenda. Godine 1943. umro je Walter C. Davidson. Godinu dana kasnije, glavni dizajner William S. Harley preminuo je od srčanog udara. Tragičnu smrt u prometnoj nesreći tada je doživio Arthur Davidson – bilo je to 1950. godine. Predsjedništvo je ipak ostalo u obitelji – preuzeo ju je 1942.
William Herbert Davidson, sin Williama A. Davidsona.
U 1980-ima zabilježeni su daljnji gubici. Godine 1982. iznosili su čak 32 milijuna dolara, no japansko automobilsko tržište disalo je Harley-Davidsonu za vratom. Od svojih azijskih konkurenata – da bi spasio situaciju – preuzeo je način upravljanja i sustav kontrole kvalitete, što je rezultiralo velikim smanjenjem troškova proizvodnje. Još jedan lijek za oporavak od krize bila je nova marketinška strategija. Reklame i priopćenja za tisak naglašavaju kvalitetu novih motocikala marke – onu koju je teško preskočiti.
Prekretnica je, međutim, bila zamolba američke vlade da nametne drakonske uvozne carine na teške motocikle na pet godina. Isplatilo se, a novi, obnovljeni imidž cijenio je čak i tada vladajući predsjednik Ronald Reagan koji je osobno došao posjetiti tvornicu američkog proizvođača.
Jedinstvenost tvrtke iz Milwaukeeja bila je, između ostalog, u tome što su stvarali strojeve koji su s jedne strane bili ekstravagantni kao “igračka za bogate”, as druge strane korisni u vojne, policijske i druge svrhe. Upravo su narudžbe javnih službi spasili tvrtku od gotovo neizbježne propasti.
Godine 1919. više od 3000 policijskih odjela SAD-a koristilo je motocikle s HD logom. A pet godina ranije, US Postal Service, poštanska tvrtka u državnom vlasništvu, “radila” je s 4800 takvih dvokotača. Nasuprot tome, 1987. godine došlo je do stjecanja prava na proizvodnju jednocilindričnih vojnih motocikala.
Njih je, razumljivo, karakterizirala kaki boja, plitki blatobrani i filtar mokrog zraka.
Osim toga, bili su lišeni bilo kakvog “ukrasa”, u obliku kromiranih dijelova, pa čak i logotipa. Do danas se proizvodi poznate marke motocikala koriste u općinskim, državnim i saveznim službama.
Danas Harley-Davidson nije samo svjedočanstvo o povijesti motociklizma, već i ikona pop kulture, statusni simbol, strast, sinonim za određeni životni stil, ispunjen lebdećom prašinom na cesti, povezan s crnom kožnom jaknom, slobodu i avanturu. „Harley rider“ je osoba koja predstavlja određenu supkulturu, koja zajedno sa ostalim entuzijastima strojeva s HD pečatom čini vrlo osebujnu mikrozajednicu.
Sve to – status, simbol, znak, povijest – sada je i vrijednost brenda kakav je danas. Nije ni čudo da je, unatoč nedavnim gubicima na tržištu, Harley-Davidson, Inc. još uvijek na postolju na tržištu motocikala.
1 zdjęcie https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/7/76/Harley_Davidson_founders.jpg
2 https://mototour.pl/infomoto/186-art/1978-ranking-sprzedazy-motocykli-w-2020-r-junak-liderem
3 https://swiatmotocykli.pl/motocykle/100-lat-harleya-davidsona/
4 http://clubharley.pl/o-klubie/historia-h-d
5 https://swiatmotocykli.pl/motocykle/100-lat-harleya-davidsona/