Automatski naspram poluautomatskog mjenjača. Provjeravamo sličnosti i razlike

Većina vozača vjerojatno povezuje da postoje tri vrste mjenjača. Evo kratkog opisa svakog od njih.

• Ručni mjenjač karakterizira činjenica da vozač sam odabire odgovarajući stupanj prijenosa. On to čini postavljanjem zupčanika u odgovarajući položaj,
• Poluautomatski mjenjač je podložan upravljanju vozača (kao i ručni mjenjač), ali pritom treba dodati da se promjena stupnjeva prijenosa vrši preko kontrolera montiranog u automobilu,
• Automatski mjenjač radi bez ljudskog angažmana. Računalo, koje inteligentno upravlja sustavom, samostalno “odlučuje” o trenutnom stupnju prijenosa.

Želimo se usredotočiti na posljednja dva sustava.

POLUAUTOMATSKI MJENJAČI. U AUTOMOBILIZMU GOTOVO 100 GODINA

Ljudi su se počeli baviti prvim poluautomatskim mjenjačima 1917. Tada su debitirali u američkom dizajnu sa sada već nepostojećom markom Premier.

Odobrenje ovom rješenju dao je desetak godina kasnije, 1936., Wilhelm Maybach. Njegov poznati model automobila Zeppelin uključivao je mjenjač sa 6 stupnjeva prijenosa. Funkcioniralo je na sljedeći način: pomicanje poluge na upravljaču između položaja N-1-2-3-4-5-6 uključivalo je odabir stupnja prijenosa. Ovaj se uključio kada je vozač dodao gas. Povratni tlak zraka stvoren u usisnom kanalu motora prenio se na aktuator, koji je aktivirao zupčanik.

KAKO RADE POLUAUTOMATSKI MJENJAČI?

AUTOMATSKI MJENJAČI. OD LUKSUZNE NOVINE DO ŠIROKE UPORABE

Automatski mjenjači vuku svoj pedigre od premium automobila. Do prije desetak godina ugrađivali su se samo u skupocjene automobile i bili su svojevrsna oznaka prestiža. Danas su daleko od luksuza, jer se ugrađuju u sve veći broj automobila, pogotovo u SAD-u, gdje je gotovo svaki automobil “automatik”. Inače, uvriježeno je mišljenje da su automatski mjenjači sinonim za udobnost vožnje.

Tvorcem prvih automatskih mjenjača smatra se Alfred Horner Munro, koji je razvio prototip rješenja u danima prije Drugog svjetskog rata. Međutim, već nakon globalnog sukoba, 1948. godine, prvi dvostupanjski automatski mjenjač službeno je razvijen u Buicku. Uskoro će se prodavati diljem Europe.

KARAKTERISTIKE AUTOMATSKIH MJENJAČA

Zadatak automatskog mjenjača je uskladiti prijenosni omjer s radom motora i trenutnom brzinom automobila bez sudjelovanja vozača. Sve se odvija automatizirano, zahvaljujući softveru ugrađenom u vozilo.

OD KOJIH SE DIJELOVA SASTOJI AUTOMATSKI MJENJAČ?
Automatski mjenjač sastoji se od tri glavna dijela ili sustava koji su odgovorni za njegov besprijekoran rad. To uključuje:

• Set zupčanika. Odnosno, skup zupčanika koji obavljaju operaciju prijenosnog omjera. Međutim, za njihov pravilan rad potrebno je dobro odabrano ulje za mjenjače, kao što je FUCHS,
• Jedinica za upravljanje mjenjačem. Njegov glavni zadatak je kontrolirati prijenosne omjere i kontrolirati varijable kao što su temperatura ulja, brzina ili broj okretaja u minuti. Takve informacije zatim idu u računalo, koje hidraulički mijenja brzine,
• Spojka za motor. U toj ulozi su kinetički zupčanici, koji se oslanjaju na kinetičku energiju vode ili ulja. Zadatak ove komponente je prijenos momenta s pogonske osovine na pogonsku osovinu.

AUTOMATSKI ILI POLUAUTOMATSKI? KOJI ĆE BITI BOLJI?

Oba rješenja imaju svoje pristaše i protivnike. U nastavku raspravljamo o razlozima takvih ekstremnih mišljenja.

PREDNOSTI I NEDOSTACI POLUAUTOMATSKOG MJENJAČA
Poluautomatski mjenjač je idealna opcija za one vozače koji uživaju u dinamičnoj vožnji, žele imati osjećaj kontrole nad svojim automobilom, ali i dobiti na udobnosti. To je zato što je ljudska uloga ograničena na mijenjanje položaja mjenjača. U isto vrijeme, možete sami odlučiti u kojem trenutku promijeniti brzinu.

Nažalost, sloboda i praktičnost imaju svoju cijenu. Dobivate lošije performanse, tj. manje ubrzanje i manju najveću brzinu motora. Osim toga, poluautomatski mjenjač radi sporo.

S druge strane, ne postoji loša strana. Zato što daje pogonskoj jedinici duži vijek trajanja.

PREDNOSTI I NEDOSTACI AUTOMATSKOG MJENJAČA
Automatske mjenjače cijene ljudi koji iznad svega cijene udobnost vožnje i ne moraju sami mijenjati brzine. To posebno dobro funkcionira u gradskoj vožnji, kada praktički non-stop morate ubacivati “jedan” i “dva”, kočiti, smanjivati itd.

Velika prednost automatskog mjenjača je što je moguće postići vrlo uglađenu vožnju i smanjiti opterećenje motora. Kao rezultat toga, produljuje se njegov vijek trajanja.

To ne znači da nema nedostataka u slučaju automatskih mjenjača. Jer iako odabirom takvog prijenosa dobivate dulji životni vijek same pogonske jedinice, u slučaju kvara popravak može biti skup. To je rezultat složenog dizajna, puno razrađenijeg nego, primjerice, kod ručnih mjenjača.